Nema me nigdje, puno radim i fale mi ljudi

Dobar dan iz zagušljivog, hladnog i vlažnog Sarajeva (kakva kombinacija)!

Napunio sam 39 godina. Prvi rođendan u dekadama punoljetstva koji sam dočekao na poprilično divljem derneku - potpuno trijezan. To nije dio nikakvog velikog plana, već sam, kako je završio januar, nastavio da ne pijem.

Nakon novogodišnjeg dočeka sam onako ishitreno odlučio da ću se po prvi put ikad okušati u izazovu “Suhog januara” koji se pretvorio u “Suhi februar”. Ovdje sam pričao o tome.

Najgore je ako moraš prestati raditi bilo šta jer nisi dobro. Ja imam taj komoditet da sam prestao “onako”. Ne mogu (i ne želim) reći da ću nastaviti ne piti, ali trenutno ne pijem jer nemam slobodnih dana za mamuranje.

Iskreno, sad mi je već postalo zanimljivo da vidim koliko dana mogu skupiti da ne popijem nešto. Iako pišem o alkoholu, alkohol zapravo nije centar mog interesovanja, već analiziram odnose sa drugima, situacije u kojima se nalazim. Upoređujem različite parametre, onda kad je katalizator poput alkohola dio recepta i onda kada nije.

Sam svoj eksperiment, rekao bih ushićeno.

Ono što sam čuo MNOGO puta od ljudi koji su me sreli u posljednjih mjesec dana je da izgledam (posebno u domeni kože lica) mnogo mlađe. Kako nikad nisam imao dermatoloških problema i pošto se ništa značajno nije promijenilo u mom životu osim što sam prestao piti - čini mi se bi upravo nekonzumacija akohola mogla biti osnova za te tvrdnje.

Rođendanski dernek je zaista bio sjajan. Moja supruga, za koju sam mislio da je odsutna poslom, je veoma vješto izorganizirala dernek nekoliko sedmica ranije. Dio plana su bili i članovi mog benda koji su me morali izvući iz kuće i dovesti u jedan sarajevski klub.

Da stvar bude složenija, ja nisam znao ništa o tome.

Pokazat će se kasnije kroz priču da je činjenica da je u pitanju bio dernek iznenađenja mnogima predstavljala potencijalno problematičnu situaciju. Kako sam proveo sate nakon dolaska u razgovoru sa prijateljima, mogu izvući zajednički element grupnog narativa, a taj je da me nema nigdje i da su mislili da me niko neće moći izvući iz kuće.

I zaista me nema. Pišem ovo sa vjerom u razumijevanje i sa molbom za oprost na vrhovima prstiju; došao sam u tu fazu života da sam nesvjesno počeo povezivati druženja sa aktivnostima. Tako je mnogo vjerovatnije da ćete me češće vidjeti ako zajedno snimamo podcast ili organizujemo koncert nego ako se “samo družimo”.

Jasno je da uvijek gravitiraš ka onima sa kojima imaš zajedničke interese, pogotovo ako stvarate nešto zajedno, ali sam shvatio da sam donekle (ponavljam, nenamjerno) počeo zapostavljati i one u čijem društvu uživam.

I upravo mi je ta noć nekako pomogla da osvijestim (iako je lako zaboraviti) da zaista ne izlazim skoro nikad i da radim jako puno. Čak i previše.

No najvažnije što sam osvijestio je i da nisam ni shvatao koliko zapravo ljudi fale meni, samo normalna priča, jer sam sve počeo ugrađivati u okvire funkcionalnosti. Ako provodimo vrijeme zajedno, šta možemo stvoriti? Problematično je to pravo…

Tako da je moj novi zadatak pokušati biti više dostupan, za sebe i za druge. Ako imate kakav savjet, rado bih čuo šta imate reći, pišite nazad.

Ko ovo podijeli sa drugima, veliku je sreću meni nanio.

Da kopiram tekst sa Izvan Svake Kontrole, ionako sam ga sam gazao: ”Kolektiv Nema više gospode u Sarajevu objavio je da je počela pretprodaja karata za sarajevski koncert beogradskog hardcore benda Neven i mostarskog crust punk dvojca Crustalno Jasno. Koncert će se održati u Klubu AG, 15.3.2025. godine.

Ograničeni broj karata po pretprodajnoj cijeni od 10 KM možete kupiti na šanku Kluba AG. Na dan koncerta karte će koštati 15 KM i moći ćete ih kupiti na ulazu kluba.”

Elem, idite do AG-a i kupite karte po nižoj cijeni.

Prije sedam i kusur dana snimio sam ovu video recenziju novog EP materijala sarajevskog black metal benda Izrod. Ovo je prva “prava” video recenzija, radio sam ih i ranije, ali nekako mi se ova čini kao najoptimalniji proizvod.

Zašto sam pribjegao ovoj metodi komunikacije? Umorio sam se od teksta. Naravno, on će uvijek imati primat nad videom, ali ovih dana zaista puno pišem, pa sam imao želju da za ISK uradim nešto drugačije.

Sviđa mi se kako je ispalo. Ako se sviđa i vama, podijelite sa prijateljima, opalite subskrajb, moram vidjeti neke preglede jer pare ionako neću vidjeti sa ovakvim sadržajem. Važno je za motivaciju, ne može sve intrinzično.

Sad čitam šta sam napisao u posljednjem izdanju NJUZETERA od 23. januara i apsolutno ne znam šta sam ja mislio sa “velikim uspjehom od 15 poglavlja” do kraja februara. Zasad sam napravio najminorniji uspjeh, završio sam dva i prešao na treće.

Najbolje da odsad ovako pišem status: 3/13/3 (treće poglavlje od trinaest u trećem djelu), pa da znamo gdje sam.

Doduše, dva na kojima sam radio nisu bila lagana. Bio je veliki skok u radnji i diskutovao sam o nekim kompleksnijim ljudskim ponašanjima u stanjima stresa, pa sam morao dosta izbrisati, od dijaloga do opisa.

Neka od tih stanja sam prošao i sam, pa je bilo podsjećanje kroz razgovor sa drugim ljudima, da vidim da li se moja slika mene slaže sa onim što sam radio u stvarnosti u tim situacijama.

Imam osjećaj da bih mogao do kraja februara završiti još dva poglavlja.

Slušajte na YT-u, na Spotifaju ili gdje god želite. Ima i na www.onajkojikuca.com

Do idućeg puta,

Sharan