Početkom mjeseca, POPIK se u sarajevskom AG-u (hvala, SaRock!) pridružio bendovima Vršnjačko nasilje i Statico na njihovom prvom sarajevskom koncertu. Oba benda čine naši dobri prijatelji, saborci iz hardcore pank zajednice koji vrijedno rade u ovim i drugim bendovima.

Koncert je ujedno bila i promocija 20 broja fanzina Out of The Darkness. Moja priča sa Out of The Darknessom počinje negdje oko osmog ili devetog broja kad sam stupio u kontakt sa pokretačima Zgroom i Nemanjom, te predložio da Izvan Svake Kontrole distribuira fanzin na području Bosne i Hercegovine. Počelo je skromno; uzeli smo nekih desetak brojeva, možda nismo prodali ni toliko, ali nismo odustali.

Za one koji nisu u ovim vodama: kreiranje i distribucija Out of The Darknessa nisu komercijalne prirode. Sve radi hrpa amatera (u pravom značenju riječi - zaljubljenika), ali rezultat je vrhunski napisana, dizajnirana i štampana publikacija. Tekstovi stižu iz svih postjugoslavenskih republika (i šire), dizajnerski se krote i štampaju u Novom Sadu, a onda se razgranatim putevima punk pošte (busevi, privatni prevozi…) distribuiraju širom regije.

Predanim radom doveli smo do toga da svaki broj (izlaze dva godišnje) OOTD-a u BiH čeka najmanje 20-30 vjernih kupaca. U svijetu u kojem vrijede samo milion i milijarda ova cifra se čini zanemariva, ali nije. Pričamo o stalnim čitateljima koji kupuju iznova i iznova, kao da su pretplaćeni kroz godine, dok svaki novi broj izmami neka nova lica koja se interesiraju za ono što OOTD promoviše.

Distribucijska saradnja sa početka priče izrodila je autorsku, a onda i prijateljstvo koje je poslalo signal regionalnoj sceni o postojanju života u ovom gradu. Bez obzira na sada već višedecenijski trud, Izvan Svake Kontrole kao projekt više nije mogao pomoći nikome. Bili smo zaglavljeni točak, šlajdrajući u dubokom blatu. Moćna mašina u nepovoljnom položaju. Kad bacim pogled unazad, uviđam da je moja “greška” (sve greške su moje, svi uspjesi su naši) ljudska, ne logistička - u borbi za opstanak u vlastitoj kaljuži izgubio sam snagu da ideju širim i da se povezujem, depresivno vjerujući da je svugdje isto sranje.

Odlukom da počnemo distribuciju OOTD-a (možda je to bio način da moja podsvijest razbije iluziju koja je predugo vladala) desio se magični klik! koji može donijeti samo umrežavanje svojstveno podzemlju. Publici u BiH počeli smo otkrivati neke nove bendove. Pažnju ljudi u regiji počeli smo usmjeravati na neznatan broj naših vrijednih bendova. Pružena je ruka saradnje koja je uvezala Novi Sad sa Sarajevom sa Mostarom sa Banja Lukom sa Trebinjem sa Zagrebom i tako dalje.

Voljan sam odsvirati koncert bez distorzije (šta je ruka u vatri za takav užas) u odbranu tvrdnje da je na pomake bh. bendova, osnivanje organizacije Nema više gospode u Sarajevu, pokretanje festivala Forever Summer, rad Izvan Svake Kontrole, pa čak i omanju najezdu mladih ljudi na sarajevskim koncertima u posljednjih pet godina više ili manje utjecao trenutak dogovora da ISK preuzme distribuciju OOTD-a.

Da me ne shvatite krivo (jer mene ljudi obožavaju shvatiti tako), ne smatram da smo mi ni prva ni najjača karika, već samo da je u ovom gradu i državi predugo bio mrak, i da smo ga svi zajedno počeli transformisati, hraneći jedni druge pozitivnim entuzijazmom koji je napokon odvojio kulturu od ekrana i vratio je u klubove, među bendove, na papir, gdje ona i pripada.

Proći će dugi niz godina dok ovdje ne zasja sunce; nije svanulo ni u Zagrebu ni u Beogradu ni u Novom Sadu, da se razumijemo. Svaki grad ima svoje probleme, ali zajedničkim radom može se uraditi mnogo toga. Sarajevu (i ostatku BiH) je iznimno potrebna podrška koju joj nesumnjivo pružaju ljudi iz svih republika, svako koliko može i hoće.

Potrebno je vjerovati i raditi.
Prva stavka je najteža, druga je stvar organizacije.
Finta je u tome što si u obje ti koji ovo čitaš potencijalna snaga potrebna za preokret.

Hvala svima koji su u prethodnih pet godina kupili Out of The Darkness, pogotovo onima iz najudaljenijih dijelova BiH. Znajte da cijenim(o) i da ste važan dio ove priče.

Pričajmo malo o ovom šupakluku iznad 🤣

Nisam najveći fan benda Iron Maidena i Brucea Dickinsona. Recimo da je ovo najpristojnije što mogu izraziti svoju emociju. 😅 Danas je moja “mržnja” prema bendu više drugarskog podjebavanja nego istinske negative. Najtačnije rečeno, više volim rani period sa DiAnnom i ne volim mitomaniju stvorenu oko Dickinsonovog dolaska u Sarajevo ratne 1994. godine. Imam i drugih zamjerki na njihov rad, ali kako najveći svjetski heavy metal bend ne interesuje sekunde šta neki osrednji muzičar i panker iz Sarajeva misli o njima, tako nema ni potrebe da ja trošim vaše vrijeme.

Troleri kakvi jesu, urednik Out of The Darknessa Nemanja (panker koji voli Maiden, eto do čega smo došli) dogovorio se iza mojih leđa sa drugom Zdravkom Cvjetkovićem (strip crtač, ilustrator i vjerovatno jedan od najvećih fanova Maidena) da nacrta ovaj susret mene i Maidenove maskote Eddyja.

Crtež je objavljen uz intervju sa bendom POPIK u 20. broju Out of The Darknessa, te je ištampan kao motiv na naljepnicama koje dolaze uz novi broj.

Kolutam očima na ovaj šuk, ali hvala. Šupci. 🖕 💗

Uradio sam ono o čemu većina milenijalaca samo sanja; umor i zasićenost mrežama pretvorio sam u web stranicu na adresi https://arnelsaric.com

Povukao sam se sa svih društvenih mreža i kreirao platformju na kojoj mogu da stvaram i objavljujem bez pritiska i fašizma algoritma. Čistim svoj um. Predlažem vam isto. Ako trebaš savjet kako kreirati stranicu poput ove - javi mi se. Uvijek ću rado pomoći (besplatno).

Nažalost, kasnimo sa novom Pank Trepezarijom više od dvije sedmice. Razlozi su opravdani; poslovna putovanja i edukacije. Da ne bi lagali, reći ćemo samo ovako: planiramo dvije u aprilu. Zahvaljujemo na razumijevanju, prihvatamo nerazumijevanje.

Do idućeg puta,

Sharan