Dok se Sarajevo polako i nesigurno budi ove nedjelje pod slojem otrovnog smoga, ja ispisujem ove redove. Posljednji put smo se čuli prije puna dva mjeseca.
Iako nisam pisao newsletter, razmišljao sam o njemu. Donio sam odluku da od novembra pokrećem eksperiment da vidimo gdje ćemo završiti.
Pravila su jednostavna: newsletter šaljem prve nedjelje u mjesecu (već sam prekršio pravilo, ali u moju odbranu, finalnu odluku sam donio prekjučer) i koristit ću ga da sumiram ono što je bilo u prošlom mjesecu i najavim ono što dolazi.
Struktura će biti donekle rigidnija, ali pustit ću je da se sama nametne, da sad ne lanem šta će biti, a da toga već narednog mjeseca ne bude.
Naravno, ako imate bilo kakvih ideja o tome šta bi voljeli da bude u ovom NJUZETERU, javite mi se.
TETIVNO NIJE GOTIVNO
Posljednjih mjesec i po intenzivirao sam trkačke aktivnosti. Recimo da sam sada disciplinovaniji nego ranije. Strava kaže da sam u 23. sedmici kontinuiranih aktivnosti (šetnja, trčanje, biciklo, vježba). Vaga ne pokazuje značajan pad brojki, ali to me ne zabrinjava. Osjećam da sam snažniji, srce i pluća mi rade bolje, a pored subjektivnog dojma dokaz su i Garminove statistike.
Kontinuitet vodi do napretka; tako je mene trčkaranje dovelo do stanja u kojem dosad nisam bio. Istina, ranije sam znao biti brži, ali nikad se nisam osjećao snažnije, pa mi sad trčanje uzbrdo i nizbrdo ne predstavljaju (toliki) izazov. Skontao sam da se nerijetko ponašam kao egzibicionista i redovno trčim uzbrdo kraj zbunjenih ljudi; nekad me hrane zbunjenost i šok onih koji se kreću teško i dišu kao da će izdahnuti, ali najviše volim kada ugledam teleći pogled i čujem riječi podsmijeha. Negativa na cesti je ugljikohidrat - pogonsko gorivo.
Pluća i srce uživaju u novootkrivenom tempu treninga i kretanja, ali mišići, tetive i skelet su počeli da se bune. Posljednjih nekoliko treninga osjetio sam oštar bol u nozi za koji će se ispostaviti da dolazi od Ahilove tetive. Po onome što sam pročitao (i osjećam), tijelo mi šalje signale da smirim sa divljanjem, inače će me ono smiriti.
Pisao sam o ovom slučaju sa Ahilom i javio mi se jedan trkač. Ispričao mi je svoje izuzetno (za svačija mjerila) traumatično iskustvo. Iako su njegovi kilometri, snaga i brzina mnogo iznad mojih, zajedničko nam je, evidentno, bilo pretjerivanje na cesti. Dao mi je nekoliko savjeta, pomogao da bolje razumijem određene elemente koji će dovesti do bržeg oporavka, i na svemu tome sam mu iskreno zahvalan.
Ukratko rečeno, zajebao sam samog sebe povećanjem tempa bez adekvatnog odmora i vrludajući po brdima i strminama sarajevskim. Nekako je lakše prihvatiti čak i bol kada si načisto sa tim ko je za istu odgovoran, ali i kad vidiš put koji je ispred tebe i koji će na točkovima discipline dovesti do cilja.
Koliko god vas Garmin uvjeravao da je ovo ulica niz koju trebate trčati, nemojte ga slušati.
Ljubaznost mog sagovornika me još jednom podsjetila na zaraznu energiju koju trkačka zajednica nosi sa sobom. Moje iskustvo sa trkačima sa kojima imam poprilično nomadski odnos posljednjih 12 godina (trčim od 2013.) je da su uvijek spremni dati savjet i podršku.
Dio tog iskustva evidentno proizilazi iz nevjerovatne moći asfalta i prirode (u slučaju traila) da ljudski ego drži na kratkom lancu. U tenama ima bržih i sporijih, ali načelno svi su isti; gravitacija i predivne mašine zvane ljudska tijela rade na istom principu za sve.
Ciljevi su možda drugačiji, ali su trijumfi jednaki. Nekome je ultra maraton finalni cilj, nekome je 5k ono čemu stremi - zajednički je osjećaj snage univerzuma koji prožima čovjeka nakon prolaska kroz cilj. Zajednički su grčevi, iritirana koža, osjećaj beznađa i bezvolje kad vam se ne gazi preko kućnog praga na još jedan trening.
Onaj tihi klimoglav prilikom susreta sa usamljenim trkačem koji ide ka tebi iz suprotnog smjera, pokret ruke ili osmijeh, to je jedan od znakova da prepoznaješ trud druge osobe, njegovu ljudskost i svoje napore. Apsolutno ne znam da li ijedna individualna sportska aktivnost izaziva ovakav osjećaj pripadnosti jednoj većoj sili.
U naredne četiri sedmice ja sam u modu oporavka - neće biti zabavno trčati samo po ravnom, ledirati se i šokirati strujom, raditi vježbe jačanja i redovna istezanja, ali i to je dio procesa. I proces mora ići dalje. Nadam se da će do narednog izdanja NJUZETERA ovaj problem biti iza mene.
NOVOSTI
kasetno izdanje “Brzi i Grozni” je objavljeno. Limitirano, 50 komada. Javi se na Instagram ili odgovori na ovaj mail.
POPIK je započeo rad na novim pjesmama za izdanje koje ćemo najaviti kad dođe vrijeme. U planu za 2026. godinu su dva manja izdanja prije početka rada na trećem albumu.
nakon 15 godina djelovanja, bend Snake Eater se oprostio od svoje publike.
SADRŽAJNO
Od kreiranih sadržaja koje vrijedi izdvojiti, predlažem da bacite pogled na moj intervju sa crnogorskim bendom Mučin koji uskoro nastupa u Sarajevu, izvještaj sa koncerta koji me lansirao direktno u srednju školu, kao i na najnoviju epizodu Pank Trepezarije.
POD REFLEKTORIMA UKUSA
Aesop je ubica
U maju je objavio “Black Hole Superette”, jedan od najboljih albuma godine. U oktobru (ISTE GODINE) objavio je novi album “I Heard It’s A Mess There Too”. Odakle Aesop Rock crpi ovu genijalnost?
Jedan od najunikatnijih liričara današnjice na novom je materijalu (barem u ovih prvih ne znam koliko slušanja) donekle mračniji i manje kompleksan u muzičkom smislu, što nipošto ne znači da je ocjena negativna. Naprotiv, Aesop je integrisao novi element u svoju dobitničku formulu: najlakše je dodavati - kad više nemaš šta oduzeti, to je to.
Stari prijatelj se vratio
Raščerečio sam pogledom novi spin-off Dexterovog univerzuma. “Dexter: Ressurection” je nastavak povratničkog “New Blood” koji nisam pogledao jer generalno nemam živaca i života za serijale, iako će originalna Dexter serija uvijek imati mjesto u mom srcu (Debra zauvijek, son cubano zauvijek, šarene košulje zauvijek!)
Nije da mi je falilo kockica za posložiti. Uvod je jasan, likovi su poznati, kubanska muzika i šarene košulje zamijenjene su sivilom i hladnoćom New Yorka, a dobili smo Dextera na steroidima u svakom smislu tih riječi.
Njegov lik se sad hrva sa odgojem tinejdžera, cinizam i crnilo mu izbijaju iz svakog one-linera, a montaža i soundtrack su intenzivni i mnogo drugačiji u odnosu na originalni serijal. Postava je kombinacija starih i dragih likova (što živih, što mrtvih), a kilogram zvjezdane prašine, između ostalih, donose Peter Dinklage, Uma Thurman i Eric Stonestreet.
Nekoliko puta sam tokom gledanja rekao da je ovaj serijal čak i bolji od originalnog. Istina je da je zapravo iskoristio jako dobar izvorni televizijski materijal i nadogradio ga. Dexter je odrastao sa nama koji smo ga gledali i zaista ga je lijepo vidjeti. Topla preporuka.
DOŠLI SMO DO KRAJA
Zahvaljujem na čitanju! Ja sam nezavisni autor vjeran DIY principima. Izdvajam jako mnogo vremena da kreiram neprofitni sadržaj sa ciljem promocije subkultura i umjetnosti. Novac nikad nije bio motivacija, ali spletom kapitalističkih okolnosti jeste potreba.
Ukoliko želite podržati moj rad, možete to učiniti putem Patreona, “pretplatom” na mjesečnom nivou.
Ukoliko niste u mogućnosti podržati finansijski, ipak možete učiniti toliko toga. Podijelite ove sadržaje, pretplatite se na NJUZETER i pratite me na društvenim mrežama!
(P)ostanite zdravi i sretni,
Sharan