Na današnji dan prije 4 godine objavljena je nulta epizoda podcasta Pank Trepezarija. Baš kao ja, ni moj drug i koautor Minel Abaz Mima nije mogao predvidjeti da će Pank Trepezarija doživjeti četvrti rođendan, te da ćemo morati u godinama koje su uslijedile nakon objave hronološki prve epizode kontinuirano objašnjavati ljudima da ZNAMO da je riječ “trpezarija” ispravna.
Trepezarija je nastala kao rezultat moždanog haosa. Ja sam još 2018. godine pokrenuo podcast Radijo (omaž KUD Idijotima, ne nepismenost!) koji je trebao zadovoljiti moju žeđ za radijskim formatom. Ispostavit će se (i dosad me niko nije demantovao) da je to tehnički prvi bh. podcast ikad, ako uzmemo da su podcasti podaci koji se prenose RSS-om.
Dosta je različitih razloga što je već više godina Radijo na pauzi. Pank Trepezarija nije bila koncipirana kao zamjena za Radijo jer nisam imao pojma da li će i koliko uopće trajati. Ono što sam ja htio sa Pank Trepezarijom je predstaviti svijetu Minela Abaza Mimu.
Nekad davno ja sam pušio, a Mima imao kosu: slika nastala u klubu Bock, pretpostavljam na koncertu grupe Marginalac Margarin - ja dajem Mimi mikrofon da pjeva
Mima i ja se znamo dugi niz godina, još iz sarajevskih podruma i ere u kojoj sam ja bio radijski voditelj i muzičar, a on tek započinjao sa gubljenjem novca sviranjem rokenrola. Njegov izbor instrumenta - bubnjevi, njegov prvi bend Nema Teorije.
Nema Teorije su mi se svidjeli jer je ispod nezgrapne izvedbe kucalo srce puno elana. Dačo (vokal), Mima (bubanj), Borna (gitara) i Aljo (bas) možda nisu bili tehnički najpotkovaniji bend, ali su bili zabavni, brzi i naši, mladi bend jedne nove generacije koja je došla poslije moje.
Sudbina će nas čudno zavrtiti ukrug: Borna je postao prvi gitarista POPIKa i sa njim smo snimili prvi album. Sa Mimom pričam na podcastu i pišem za Izvan Svake Kontrole, a sa svom četvoricom održavam koliko-toliko redovne kontakte i prijateljske odnose.
Odlučio sam podmetnuti leđa i izdvojiti vrijeme za tehničku kreaciju Pank Trepezarije jer mi se Mima uvijek činio kao “Greg Graffin u malom” - panker-politolog koji promišlja o idejama koje su meni daleke, pa čak i nezanimljive. U mojoj glavi, to je bio odličan kontrateg - ja u svom filmu, on u svom, pa hajde da vidimo dokle ćemo.
I evo, guramo četiri godine kao potpuno nezavisni projekt. Nismo registrirani kao NGO, nemamo sponzore, nismo na projektu i novac koji dobijemo od Patreona se koristi za održavanje servera i tehnike. Ovo je definitivno teži i gluplji put; s obzirom na količinu vremena koju uložimo i činjenicu da smo prebolili dječije bolesti u kojima je SPONZOR = IZDAJA, možda bi bilo logično da ovo pokušamo monetizirati.
U prvom “stalnom” studiju nakon snimanja u društvu našeg druga Gage (Helem Nejse)
No o tome nikada nije bilo riječi. Mislim da smo prećutno shvatili da ne treba svaka pasija biti prokurvana. Mi i dalje imamo isključivo audio verziju podcasta. Video ne snimamo iz više razloga: prvi je nedostatak adekvatne opreme, drugi je nedostatak vremena za naknadni editing, treći je nedostatak volje da se razbije opuštenost i veo “magije” koju nosi radijski format.
Mišljenja sam koje je u mene davno usadio moj nekadašnji urednik Adi Sarajlić: mikrofon je sasvim dovoljan da držiš pažnju, te da nije potreban dodatni vizuelni cirkus.
Da jeste, radio bih na TV-u.
NEPOPULARAN POPULARAN IZBOR
Četiri godine nakon osnivanja, Pank Trepezarija nije ostvarila nikakav revolucionaran uspjeh u brojčanom smislu - imamo više stotina skidanja podcasta sedmično, ali nemamo uvid u statistike streaminga jer nismo platili dodatni paket sa statistikama. Ne treba nam. Ne pravdamo novac nikome.
Meni jedino zanimljivo, pa čak i fascinantno, je kada saznam da neko sluša podcast (bilo preko trećeg lica ili mi ta osoba direktno kaže), ali on(a) nikada javno to neće priznati na, recimo, društvenim mrežama. Reći da se slažeš sa Pank Trepezarijom često znači biti “kontroverzan”, ma koliki god cirkus taj pojam bio u ovom kontekstu.
Iskreno, i dalje ne znam šta je tačno kontroverzno u (našem) zalaganju za slobodne javne prostore, kvalitetnu muzičku scenu, antiratnoj propagandi ili individualnom odricanju od sarajevštine i praksi koje smo primijetili kao negativne u gradu i koje na osnovu iskustva i ukusa ocjenjujemo kao nepoželjne.
Jedno grozno mamurno jutro koje je Mima očigledno bolje podnio. Ovdje nismo ništa snimali; i da jesmo, ne bi sigurno to slušali
Fascinantna nam je i pasivna agresivnost određenog kruga našeg slušateljstva. Šta znači “pasivna agresivnost”? Umjesto da aktivno učestvuju u kreiranju dijaloga slanjem e-maila, na šta pozivamo u svakoj epizodi, često se srećemo sa sitnim vandalskim činovima poput kontinuiranog odlijepljivanja i uništavanja naših stikera u javnom prostoru.
Naše samoljepljive glave kreirane su od strane drugara Zdravka Cvjetkovića, te je fanzin Out of The Darkness (đe si, Nemanja!) objavio prve količine sličica u znak podrške nama, ali najvjerovatnije i zahvalnosti jer Mima i ja vršimo redovnu distribuciju OOTD-a u BiH preko Izvan Svake Kontrole. Upravo su te sličice toliko puta bile uništavane na takav način da je jasno da smo mi baš ta meta. Pitam se kako su se osobe koje bi ključem isparale moju ili Minelovu glavu osjećale neposredno nakon tog čina, kada bi bijes počeo da kopni.
Jesu li zadovoljne sobom? Jesu li ostvarile cilj?
A GDJE DALJE?
Baš kako je i napisao Mima u poruci koju objavljujem naknadno, mi nikad nismo imali plan. Dosta toga se dešava stihijski, obično snimamo ponedjeljkom i objavljujemo petkom na dvosedmičnoj bazi, ali ako zapne u životnom rasporedu, pomjeramo i snimanja i objavljivanja. Naši slušatelji nam to ne zamjeraju jer vjerujem da smo dosad ostvarili odnos zasnovan na poštenju i da svaki put pokušavamo da ispunimo sve što smo obećali.
U backstageu Kluba AG
A gdje dalje? Veze nemam. Kao osoba koja snima podcast, ali ga kasnije i montira i plasira, najviše bih volio da taj tehnički dio prepustimo nekom drugom jer svakih pola sata živog materijala je sat vremena provedenih u montaži. To trenutno nismo u mogućnosti realizirati, pa to nekako i ne smatram promašajem ili neostvarenim ciljem.
Volio bih i da imamo mobilni podcast studio; nismo jednom zamišljali snimanje epizode sa gostima na festivalima koje posjećujemo ili u drugim gradovima. Jedna epizoda Trepezarije odrađena je uživo pred publikom u Sarajevu sa drugom Daškom (Daško & Mlađa) i sumnjam da bi nam bilo mrsko da odradimo tu i tamo živi specijal u Mostaru, Bihaću, Banjoj Luci ili Zenici.
Iako se često dok snimamo uhvatim u mislima “pobogu dragi, ko sluša ova naša baljezganja”, čini se da ima ljudi, te da neki zaista nalaze neku vrstu zadovoljstva u tome. Jedan naš ideološki blizak saborac sa muzičke scene, mnogo uspješniji i talentovaniji i od Mime i od mene, je introvert koji ima ritual ispijanja kafe ujutro. Kaže da najviše voli jutro kada izađe Pank Trepezarija i kada pusti novu epizodu.
“Uvijek se osjećam kao da ste mi došli na kafu u stan. Ispričamo se, nasmijemo, možda i naljutimo, ali onda krenem rasterećen u novi dan”, parafraziram njegovu izjavu koja me uvijek obraduje kad je se sjetim.
Sa snimanja prve Trepezarije uživo pred publikom, naš gost je bio Daško Milinović
Sve epizode podcasta Pank Trepezarija dostupne su na stranici www.onajkojikuca.com, te na svim streaming platformama. Direktno nam možete pomoći tako što ćete postati član Patreon stranice. Iskreno vam se zahvaljujem na slušanju sve ove godine.
U nastavku Mimina poruka povom četvrte godišnjice Pank Trepezarije, a nakon toga nađite jedan kraći tekstualni materijal koji bi vam mogao biti od pomoći ukoliko želite započeti svoj podcast ili želite više informacija o našem.
“Pank Trepezarija je za mene ne samo eskapizam od svakodnevnice i realnosti, već upravo prostor gdje sam potpuno svoj, slobodan da komentarišem svakodnevnicu, realnost i sve što iste sačinjava.
Trepezarija je prostor gdje se ne samo podružim i ispričam sa Sharanom, već indirektno ispričam sa svima koji nas prate i slušaju.
Četiri godine su iza nas, i gdje idemo, ni sam tačno ne znam. Bez zadane putanje je sve moguće, i upravo u tome je jedna od čari našeg malog projekta. Idemo tamo gdje nas put odnese, ovisno o slobodnom vremenu i životnim okolnostima. Naravno, uz sve vas koji nas podržavate putem Patreona, šaljite nam upite, poruke, komentare i mailove. Hvala vam na slušanju!” - Minel Abaz Mima
Promotivne materijale smo objavljivali rijetko, ali smo se uvijek trudili da budu i grozni
NIŠTA MITOVI, SAMO ČINJENICE
U nastavku je serija informacija o podcastu Pank Trepezarija. Neke od njih su tu čisto zabave radi, dok druge mogu postati osnova za vaš lični podcast put. Uvijek sam spreman da odgovorim ili pomognem svima da pokrenu vlastiti podcast. Slobodno mi pišite na mail ukoliko imate dodatnih pitanja.
muzika jinglea Pank Trepezarije je snimak sa probe benda POPIK. U pitanju je rana verzija muzike za pjesmu “Rus”. Kad sam počeo razmišljati o tome da napravim jingle za Trepezariju, svašta mi je padalo na pamet, ali sam onda odlučio da iskoristim info traku koju smo snimili kako ne bi zaboravili rifove. Dvije muhe jednim udarcem - lakše obavljen zadatak i iskorištena originalna autorska muzika
Već godinama na početku emisije spominjemo prijatelje emisije, kompanije “Print Mania” i “Pi Brewery”. Oni nisu sponzori emisije na komercijalnoj bazi, već mali biznisi koje smo mi kao autori željeli podržati na neki način. Da li to znači da smo mi njihovi sponzori?
nulta Trepezarija je snimana u Miminom stanu. Još jednu smo snimali tu. Jednu smo snimili u Klubu AG, a sve ostale u bivšem i sadašnjem domu Producentice i mene
Producentica je zapravo nadimak koji sam dao svojoj supruzi Mimi. Oslovio sam je tako u jednoj od epizoda jer nam je “omogućila” prostor za rad
ne, nije greška - imamo dvije Mime u igri, Mimu Producenticu i Mimu voditelja. Nerijetko se znalo desiti da u društvu osoba koje ne znaju za dvije Mime neke izgovorene rečenice bude uzrokom potpune konfuzije i histeričnog smijeha
prije objavljivanja epizoda, radim montažu. Prva faza je izbacivanje kašljanja, šmrcanja, eventualnih tehničkih problema ili poštapalica. Sadržajno, epizoda se objavljuje integralno, osim u slučaju da je neki podatak zastario (tipa, prošao je datum održavanja koncerta, pa takvu najavu izbacujemo).
druga faza je pretvaranje epizode u mono snimak, ravnanje jačine zvuka, postavke kompresije, uklanjanje odjeka i mastering, što snimak čini “profesionalnijim”, iako i dalje snimamo u stanu.
koristim Adobe Audition jer sam jednostavno naviknut i najbrži u tom okruženju. Koristim njegove plagine za dotjerivanje, osim za uklanjanje odjeka. Za taj zadatak koristim Acon Digital Deverberate 3 sa posebnim profilima za naše glasove
epizode snimamo koristeći dva identična kondenzatorska mikrofona. Sharan s vremena na vrijeme koristi i Rode NT-1A kondenzatorski mikrofon
epizode obično snimamo ponedjeljkom, ja ih montiram utorkom ili četvrtkom, a objavljujem petkom
ne radimo nikakve posebne pripreme pred snimanje. Pet minuta prije snimanja pređemo predložene teme ili se otisnemo bez ikakvih tema u snimanje
Mimin izbor za vrijeme snimanja je viski, pivo ili crna kafa. Sharanov izbor je najčešće voda zbog mnogo pričanja
Prije svakog snimanja Mima započinje audio test repajući “Jedan dva, Lil Karabeg i ja, grupa Kurac, real mafia”. U pitanju su stihovi pjesme sarajevskog hip-hop dvojca Kurac. Postoji mogućnost da u nekoj od epizoda ovi testovi nisu izbrisani iz finalne verzije
nekoliko puta smo izrezali dijelove podcasta za promotivne svrhe. Od ove prakse smo skoro u potpunosti odustali jer smatramo da je to “vađenje iz konteksta”, a i ja sam poprilično nezainteresiran za kreiranje sadržaja za društvene mreže
kad smo kod društvenih mreža, Pank Trepezarija ima oficijelne profile samo na Twitteru i mreži Bluesky, iako ih koristimo rijetko. Ako nas vidite bilo gdje drugo, ne vidite nas.
To bi bilo to za ovo izdanje NJUZETERA. Od mog prethodnog javljanja ništa se značajno nije pomjerilo na frontovima poput knjige i benda, tako da vam neću dalje oduzimati vrijeme. Osjećajte se slobodnim ovaj tekst podijeliti sa drugima ili mi pisati ako imate bilo kakvih pitanja.
Hvala na čitanju,
Sharan