POPIK na bini (foto: Ivan Marić)
Prije nekoliko godina mlađi drug Nare me upoznao sa terminom ”civil”. Kako sam shvatio, civil je osoba izvan kruga koji se identificira na specifičan način ili čije članstvo učestvuje u određenim aktivnostima karakterističnim za tu grupu ljudi.
Po toj definiciji, moje civilno postojanje bit će prekinuto sutra, trodnevnom turnejicom na kojoj će punk rock bend POPIK promovisati novi album Brzi i grozni objavljen u maju 2025. godine. Sa nama u paketu kroz Banja Luku, Sarajevo i Mostar profurat će drugovi iz pulskih Pasmatersa. Pasmaters proslavljaju 40 godina karijere i ovo će im biti premijerni nastupi u BiH, iako su na različite načine povezani sa ovom zemljom.
U četvrtak, 18.9.2025. godine POPIK i Pasmaters nastupit će u Banjoj Luci, u K.S.E.T. Pabu u organizaciji UG Baterflaj. Podrušku će pružiti lokalni bendovi Rezonanca i Subverzija (u originalnom mailu sam napisao Subvencija greškom, izvinjenje).
U petak, 19.9.2025. godine održat će se sarajevska promocija u AG Clubu. Podršku će pružiti Crko Marshall, novi sarajevski bend čiji članovi imaju 15 godina i kojima će ovo biti prvi koncert.
U subotu, 20.9.2025. POPIK i Pasmaters idu južno, ka Mostaru. Mostarski nastup bit će održan u Pavarottiju u organizaciji Balkan Ekscesa. Na koncertu će i svoje novo EP izdanje „Jedan Minut Bijesa“ promovisati dvojac Crustalno Jasno.
Karte u sva tri grada koštaju 10 KM i bit će dostupne na ulazu. Dođite i podržite, to je jedini način da DIY opstane - nema sponzora, nema granta, nema državne pomoći, samo scenska solidarnost kako je uvijek trebalo i kako treba biti.
Pošto sam u popriličnoj stisci sa vremenom, preporučujem vam da bacite pogled na blog POPIKa koji također pišem ja, ako želite da znate nešto više o organizaciji ove turneje:
Tu smo objavili i priču o našem putovanju u Sombor. Pravo mi je drago što sam stekao disciplinu da nakon svakog nastupa pišem o onome što smo prošli; više ljudi stupa u kontakt da kaže da im se sviđa “putopis varijanta” nego u današnje vrijeme obavezan video na Instagramu i Facebooku. Za svakog ponešto, dokle možemo:
STATUS PREŽIVJELOG
Moja najdraža rubrika, u kojoj otkrivam dokle sam sa pisanjem knjige Dnevnik preživjelog, te se suočavam sa vlastitim (ne)uspjehom.
Bit ću kratak - krenulo me. Ostala su još četiri nepregledana poglavlja i jedno koje ću sigurno morati napisati kako bih premostio dva dijela knjige.
Po sadašnjem predviđanju, do septembra sam gotov sa ovim. Onda idu tri naredne faze:
finalno čitanje u komadu - želim da “osjetim” cjelinu knjige, da vidim ima li išta da nije na svom mjestu. Moguće je da ću u ovom trenutku uvesti i izuzetno limitiran krug čitalaca da mi pomognu, dvoje ili troje.
eventualne ispravke i slanje urednici
lektura i priprema za štampu
Kraj nikad nije bio bliži.
SMRT TOMASA LINDBERGA
Švedski muzičar Tomas Lindberg je preminuo jučer.
Na prvu, nisam bio previše emotivan jer nikada nisam bio veliki fan melodičnog death metala ili At The Gatesa sa kojim je Lindberg ostavio najveći trag u muzici. Ali onda sam prevrnup po mozgu i shvatio da me Tompa (kako mu je bio nadimak) “okrznuo” sa jednim drugim muzičkim kuršumom.
Godine 2008. prvi put sam čuo Disfearov album “Misanthropic Generation” (objavljen 2003.). Ta kombinacija crust punka, hardcorea i rock'n'rolla pokazala se previše zaraznom da bih je ignorisao.
Slušajući taj album, sjetio sam se i nikada zaboravljenog LG Petrova, koji je također, kao i Lindberg, podlegao rijetkom obliku raka (rak žučnih kanala kod Petrova, a rak jezika/nepca kod Lindberga).
LG Petrov i ja u backstageu kluba Sloga 2013. godine
LG-ja sam upoznao kao dio ekipe Sarajevo Fest Promotionsa kada smo organizirali koncert grupe Entombed AD u Sarajevu. Strašno duhovit čovjek, toliko opušten i dobronamjeran; znam da mi je palo teško kad sam čuo da je obolio, a još teže kad su javili da više nije među živima.
Ukoliko znate nekoga ko se bori sa bilo kakvim zdravstvenim problemima ili ste vi u toj neprilici, želim vam mnogo snage, sreće i puno ozdravljenje. 🙏
TOPLA PREPORUKA
Ponovo me uhvatila manija čitanja stripova; odredio sam dva termina u sedmici kad bez osjećaja krivice zbog “gubljenja vremena” uživam u stripovima. Odlučio sam napokon da završtim Preachera Gartha Ennisa, jedan od stripova koji su bez ikakve sumnje jedan od sinonima za strip devedesetih.
Kako prolaziš kroz strip i čitaš avanture Custera, Cassidyja i Tulip (nije za mlađe od 18 i bogobojazne, definitivno), svako malo nalijećeš na reklame za CD-ove, stripove, filmove i igre, medije koji su obilježili moje odrastanje. Od Ace Venture, Resident Evila i Bad Religiona, jasno je da su svi moji utjecaji na neki način bili povezani.
Jučer sam čitao i padne mi na pamet da odavno nisam čuo Gravediggaz, “supergrupu” čiji je najpoznatiji član RZA. Njihov album “6 Feet Deep” smatra se klasikom i pionirskim djelom horrorcore podžanra rapa, ali moj prvi je “The Pick, the Sickle and the Shovel” objavjen 1997. godine.
Pustim Gravediggaz, čitam Preachera, osjetim jezu i kontam… nikad se zapravo ne odraste u potpunosti.
DRUGI PIŠU, JA ČITAM
Ovo su sadržaji koji su mi se učinili zanimljivim od posljednjeg newslettera. Nudim vam ih na konzumiranje, te ne odgovaram za eventualne budalaštine koje ste spremni uraditi inspirisani istima. Čisto informativno, da se razumijemo 🙏
Nadam se da se vidimo negdje na koncertima. Kao i uvijek, osjećajte se slobodnim da mi pišete na [email protected] u vezi bilo čega!
Do idućeg puta,
Sharan